Nježna strana književnog barda

Mnogi su velikani naše povijesti o kojima se jednostavno, izuzev gradiva u osnovnoj i srednjoj školi, premalo govori. Jedan od njih je i August Šenoa, čiji bi se lik i djelo dali analizirati na mnogo načina i još više razina. Pučko otvoreno učilište Velika Gorica tako je odlučilo osvijetlili javnosti manje poznat segment Šenoina života – njegovu pisanu korespondenciju sa suprugom Slavom, inače Velikogoričankom. U povodu 140 godina od smrti našeg velikog književnika, pored izložbe pisama, održana je, u Gradskom kazalištu Scena Gorica, 10. prosinca i premijera predstave Šenoa i Slava – priča o sastanku i rastanku s Amarom Bukvićevim i Mijom Krajcar u glavnim ulogama.

,,Dio pisama dopustila je da se objavi gospođa Slava Šenoa, kao prilog intervjuu koji je dala uoči obilježavanja 50. obljetnice smrti Augusta Šenoa 1931. Nakon toga dio pisama povremeno je objavljivan uz dozvolu članova obitelji, a i mi smo, u Kući Šenoa, organizirali njihovu izložbu uoči 150. obljetnice prvog pisma i vjenčanja Slave i Augusta Šenoe“, prepričava Jasmina Reis, voditeljica Kuće Šenoa, i dodaje kako su lokaciju posjetili redatelj predstave Paolo Tišljarić i umjetnička voditeljica Scene Gorica Mia Krajcar kako bi saznali što više pojedinosti i štikleca iz života Slave i Augusta Šenoa.

Amar Bukvić (August Šenoa) i Mia Krajcar (Slava Šenoa)  / Snimila Ines Novković

,,Ponudila sam im transkripte zaručničkih pisama i pisama nastalih tijekom braka, iz kojih se lijepo vidi osobnost Slave i Augusta i njihova velika ljubav. Nakon toga nisam se miješala u nastanak predstave jer imam puno povjerenje u profesionalnost dramaturginje Lade Kaštelan, redatelja Tišljarića te glumaca Bukvića i Krajcar.“ I doista, povjerenje je opravdano. Gledateljima je, u 45-minutnoj predstavi, prikazan život bračnog para Šenoa, kao i neki od glavnih događaja iz njihova trinaestogodišnjeg braka. Slava pl. Ištvanić i August Šenoa zaljubili su se 1867, kada je njemu bilo 28, a njoj sedamnaest godina. Zaručili su se na Uskrs iste godine, a vjenčali 28. lipnja 1868. August je umro 13. prosinca 1881, u dobi od 43 godine, a Slava je ostala sama s troje male djece – Milanom, Dragicom i Brankom. Sve su se te, u biti biografske, informacije iza kojih se skriva život, sreća i tuga, kao i mnoge druge potankosti, pojavile na platnu u pozadini inscenacije, olakšavajući tako neupućenijem gledatelju praćenje same predstave.

Deseci, a možda i stotine zanimljivih priča koje govore o bračnom paru prenosile su se s koljena na koljeno u obitelji Šenoa, svjedoči Jasmina Reis. ,,Mi te priče pričamo posjetiteljima Kuće Šenoa, pokazujući im istovremeno s njima povezane predmete. Naime, kod svakog intervjua, obično uoči neke okrugle obljetnice Augusta Šenoe, novinari bi zamolili gospođu Slavu i njihove sinove Milana i Branka te kći Dragu da ispričaju nešto što nikada nikomu nisu ispričali o životu i djelu Augusta Šenoe.

Sve sam to pročitala, zabilježila, posebno o važnim događajima predmetima koje čuvamo u muzeju, tako da sada, kada me pitate slično, našla sam se u situaciji u kojoj je teško nešto posebno izdvojiti. No pada mi na pamet rečenica iz intervjua Slave Šenoa za Hrvatski dnevnik 1. siječnja 1941, kada se obraćala kćeri Dragi, kojoj je bilo samo jedanaest godina kada je ostala bez oca. Rečenica kaže: ,,Kad smo išli iz kazališta kući, znao bi te tata, moj August, nositi na rukama i pjevušiti ti u uho najljepše melodije – da ih upamtiš.“

Ono što saznajemo u predstavi potvrdila je i voditeljica Kuće Šenoa – naš je književni bard svoja djela stvarao isključivo noću, dok je građanski Zagreb spavao. Žalio se prijateljima da, zbog činovničkog posla u magistratu Grada Zagreba, tijekom dana ne može raditi ono za što je rođen – a to je pisanje. ,,Tako je noću, dok su nastajale njegove pripovijesti, romani, poezija – na papirićima koje je pažljivo skupljao, jer je papir bio dragocjen, pisao pjesmice ženi i djeci. Stavljao bi im pjesmice pod jastuk da bi ih ujutro pronašli. Sve te pjesme objavljenje su u zbirkama njegove poezije, a originali se čuvaju zajedno s drugim rukopisima u sefu jedne banke. Uz pjesmu posvećenu kćeri Dragi može se u Kući Šenoa vidjeti pramen svijetle dječje kose s roza mašnicom, koju je Draga Šenoa čuvala u svojim notama u sjećanje na oca Augusta.“

Sama predstava, koja je i edukativna, socijalno i politički angažirana te dokumentarno-igrana, osim što nam daje uvid u život bračnog para Šenoa i njihovu ljubav, podsjeća nas da je ono najvrednije upravo život – i koliko god taj život nerijetko bio težak, treba ga živjeti, jer ga se nikad doista ne uspijemo naužiti.